Faruk Dizdarević (1943. Bijelo Polje), istoričar kulture, književnik, publicista, esejist, književni, likovni i pozorišni kritičar. Osmogodišnju školu i gimnaziju završio je u Bijelom Polju, a Filozofski fakultet u Beogradu. Nakon studija radio je izvjesno vrijeme u prosvjeti, a potom je od 1973. do 2008. godine obavljao funkciju direktora Doma kulture u Priboju n/L. Posjeduje širok spektar zanimanja i suverenu erudiciju. Žanrovski je raznovrstan. Pored publicističkog, naučno-istraživačkog i književnog rada desetinama godina bavi se književnom i likovnom kritikom. Objavio je dvadeset sedam naslova knjiga
Tekstovi su mu objavljivani u dnevnim novinama, časopisima, zbornicima i katalozima. Učestvovao je na više naučnih skupova, simpozijuma i okruglih stolova (Podgorica, Bijelo Polje, Sarajevo, Priboj, Petnjica, Gradačac, Beograd, Plav, Mostar, Užice, Tešanj…). Zastupljen je u Leksikonu znamenitih Bošnjaka, priređivač dr. Nazif Veledar; Leksikonu Bošnjaka/Muslimana Crne Gore, priređivači akademik prof. dr. Šerbo Rastoder i mr Sait Kačapor; Biografskom leksikonu Zlatiborskog okruga, glavni i odgovorni urednik Milija J. Knežević; Poznati Bošnjaci Sandžaka i Crne Gore priredio dr. Mustafa Memić; Leksikon pisaca prosvetnih radnika, priredili dr Miodrag Ignjatović i Milivoje Trnavac; Ko je ko u Bošnjaka, Vijeće Kongresa Bošnjačkih intelektualaca; Enciklopediji Bošnjaka, priređivač
Dr Nazif Veledar.
Tekstovi su mu prevođeni na njemački, češki, poljski, rumunski, ruski, bugarski i engleski jezik. Dobitnik je preko trideset nagrada i priznanja za svoje književno i djelatno angažovanje u kulturnom i društvenom životu.
Član je Udruženja književnika Srbije, Društva književnika Bosne i Hercegovine, Vijeća Kongresa Bošnjačkih intelektualaca, član (inostrani) Dukljanske akademije nauka i umjetnosti sa sjedištem u Podgorici.
