Šećeragić Murad efendija je rođen u Prijepolju 1929. godine.
U rodnom mjestu je završio Mekteb-ibtidaijju i ruždiju, nakon čega je primljen za pripravnika u Prvostepni sud. Poslije je postavljen za pisara u istom sudu, da bi 1909. godine bio imenovan sekretarom šerijatskog suda u Prijepolju. Na tom mjestu je radio do Prvog balkanskog rata, kada je mobilisan u osmansku vojsku kao rezervni oficir u rangu ađutanta-komandanta bataljona. Njegov vojni rok je trajao svega petnaest dana i to u intedantskoj službi u Pljevljima. Tu je stekao čin rezervnog oficira. Pošto je bilo dopušteno da se s jedinicom prebjegne u Bosnu i Hercegovinu ili se demobilisan vrati kući, Šećeragić je izabrao drugu mogućnost. Tako je doživio ulazak srbijanske vojske u Prijepolje, pod komandom pukovnika Milivoja Anđelkovića. Našao se u delegaciji sastavljenoj od Bošnjaka i Srba, koja je posjetila tog pukovnika da bi ga obavijestila o stanju građana u gradu i okolini, te čula šta će poručiti narodu preko nje.[1]
Nakon Prvog balkanskog rata otputovao je na studije u Istanbul. Stekao je zvanje šerijatskog sudije, pa je ubrzo bio postavljen za kadiju u Turhalu, okrug Tokat, u oblasti Sivas. U zvanju kadije u Turhalu Šećeragić se bavio poslovima suzbijanja drumskih razbojnika, realizacijom programa Crvenog polumjeseca i podizanjem škola.
Kada je napustio Tursku marta 1914. godine, u Bukureštu je zaključen mirovni ugovor između zaraćenih balkanskih država s jedne i Osmanskog carstva s druge strane. Rješenjem Vrhovnog muftijstva u Nišu postavljen je za pribojskog muftiju nekoliko mjeseci prije početka Prvog svjetskog rata. Na tom mjestu je ostao do 1. maja 1915. godine, kada je za premješten muftiju u Nišu, gdje je ostao do aprila 1919. godine. Za kumanovskog okružnog muftiju imenovan je rješenjem ministra vjera u Beogradu 1924. godine.
Na preporuku Nikole Uzunovića 1927. godine premješten je za okružnog muftiju u Velesu. Kako je u tom gradu, u to vrijeme harala tropska malarija, od koje su se Šećeragić i cijela njegova porodica zarazili, bio je prisiljen da traži premještaj. Također, u istom su razdoblju građani Tetova od ministra vjera tražili da se Šećeragić postavi za tetovskog muftiju. To se odobrilo, pa septembra 1928. godine Šećeragić biva postavljen na tu dužnost. Organizovao je muftijstvo, svu administraciju uspostavio na službenom jeziku.
Kasnije je biran za muftiju u Tetovu i Velesu i šerijatskog sudiju u Štipu.
Između dva rata, Šećeragić je bio aktivan i u kulturnom životu, kao član i funkcioner Kulturno-prosvjetnog društva Gajret.
Godine 1938. Šećeragić je unaprijeđen u rang Vrhovnog šerijatskog kadije pri Apelacionom sudu u Skoplju (jedan od dva suda u zemlji).[ Nakon tri godine službovanja nastupio je Drugi svjetski rat. Iz Skoplja se u Prijepolje preselio maja 1941. godine. Godine 1943. na prostoru čitovog Sandžaka dolazi do uspostavljana komande mjesta i organizovanosti narodnooslobodilačkih odbora. Tako je osnovan prvi Sreski narodnooslobodilački odbor u Prijepolju, s predsjednikom Sretenom Vukosavljevićem i potpredsjednikom Muradom ef. Šećeragićem. Uspostavljanjem narodne vlasti na širokom prostoru Sandžaka, narastanjem snaga narodnooslobodilačkog pokreta i otvaranjem historijske perspektive naroda, stvoreni su uslovi za udaranje temelja narodnoj državnosti, pa je u tu svrhu osnovan Inicijativni odbor za sazivanje skupštine na kojoj bi se osnovalo Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka (ZAVNOS). Šećeragić je tom prilikom izabran za potpredsjednika. Tu dužnost je obavljao od 1943. do 1945. godine.
Poslije 1945. godine postaje zamjenik (naibu-reis) reisu-l-uleme Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Preminuo je u Sarajevu 1979. godine, gdje je i ukopan.
